Saopštenje povodom institucionalnog kršenja prava na slobodu mirnog okupljanja od strane policije u Livnu
Odmah po saznanju da je došlo do intervencije policije prema demonstrantima u naselju Poljane u mjestu Krivića Gaj kod Livna, koji su se okupili da bi mirnim putem iskazali svoje protivljenje odobrenoj koncesiji za hidrogeološko istraživanje na tom mjestu, ekspertska radna grupa projekta Doprinos akademske zajednice u zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ‒ CAHR je putem medija i društvenih mreža ispratila sve informacije u vezi ovog događaja koji predstavlja ozbiljan udar na demokratske vrijednosti i pluralizam u Bosni i Hercegovini.
S tim u vezi, članovi ekspertske radne grupe CAHR projekta, kao predstavnici akademske zajednice, civilnog društva, medija i studentskih organizacija u Bosni i Hercegovini, želimo da najoštrije osudimo postupanje policije u naprijed navedenom slučaju i javno ukažemo na nedopustivo institucionalno kršenje ljudskog prava na slobodu mirnog okupljanja.
Naime, sloboda mirnog okupljanja obuhvata pojedinačno pravo na okupljanje i kolektivno izražavanje, promovisanje, slijeđenje i odbranu zajedničkih interesa. Ovo pravo se odnosi samo na okupljanje koje se vrši na miran način. Okupljanje se na osnovu suštine ove ljudske slobode u teoriji određuje kao svjesno, voljno i privremeno sastajanje više osoba radi ostvarivanja nekog zajedničkog cilja. Ovdje treba istaći da se pravo na slobodu mirnog okupljanja tradicionalno ostvarivalo putem okupljanja, skupova i demonstracija na javnim površinama. Sloboda mirnog okupljanja je osnovno ljudsko pravo, sadržano u mnogim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, uključujući Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Kopenhaški dokument OSCE-a iz 1990. godine i sl. Ovo pravo čini temelj svakog demokratskog društva, omogućavajući svima da javno iznose svoje stavove, koji mogu biti drugačiji i nepopularni. Ovo pravo je eksplicitno zaštićeno ustavom Bosne i Hercegovine, kao i entitetskim Ustavima. Shodno tome, organi vlasti imaju obavezu da poštuju, štite i ispunjavaju ovo pravo. Pravo na mirno okupljanje garantovano je samo dok je okupljanje mirno. Nezakonita ali mirna okupljanja, kada organizator ili pojedinci možda ne ispunjavaju neki zakonski uslov, i dalje imaju pravo na isti nivo zaštite kao i sva mirna okupljanja.
Organima vlasti je dato diskreciono pravo procjene postojanja osnova za ograničenje ovog prava u smislu zaštite nacionalne bezbjednosti ili javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Takođe, dopuštena su samo nužna i proporcionalna uplitanja na pravo na mirno okupljanje, a eventualno regulisanje u principu treba da se odnosi isključivo na pitanje vremena, mjesta i načina realizacije okupljanja, a nikako sadržaja javnog okupljanja.
Uloga policije u omogućavanju okupljanja od presudnog je značaja. Kao najvidljivije ispoljavanje organa vlasti, policija demonstrira opredijeljenost države za održavanje vladavine prava i zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda. Policija mora pružiti podršku kod održavanja svih mirnih okupljanja, uključujući spontana, kontra okupljanja, kao i ona koja su neprijavljena, sve dok su ona mirnog karaktera, te zaštititi učesnike okupljanja, omogućavajući im da slobodno izraze svoje stavove pred ciljanom publikom.
U slučaju mirnog protesta građana u naselju Poljane kod Livna od strane policije su počinjena višestruka kršenja ovog prava.
Kao prvo kada je u pitanju ovo okupljanje, na osnovu dostupnih informacija iz medija zaključujemo da se ne radi o organizovanom mirnom okupljanju, te da isto nije prijavljeno nadležnim organima u smislu člana 10 Zakona o javnom okupljanju Kantona 10, kao i da u odnosu na ovo okupljanje od strane nadležnog organa, odnosno policije nije donijeto rješenje o zabrani održavanja istog u smislu člana 17 naprijed pomenutog zakona. Uzevši u obzir razlog zbog kojih su se građani okupili u naselju Poljane i blokirali javni put, kao i način na koji su se isti okupili, ovo javno okupljanje ima sve karatkeristike mirnog neorganizovanog, odnosno spontanog okupljanja koje je propisano Zakonom o javnom okupljanju Kantona 10 u članu 8. Naime, stavom 2 pomenutog člana propisano je da se između ostalog (prim. aut.) pod mirnim okupljanjem i javnim protestom podrazumijeva i svako neorganizovano, spontano okupljanje građana, koje se održava radi javnog nenasilnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa. Takođe, ovjde treba napomenuti da važećim Zakonom o javnom okupljanju Kantona 10, ovaj vid okupljanja nije eksplicitno izuzet od obaveze prijavljivanja istog, u tom smislu ovo mirno okupljanje ima karakteristike i neprijavljenog mirnog okupljanja. Obje vrste okupljanja, tj. spontano okupljanje i neprijavljeno okupljanje uživaju zaštitu člana 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama čije odredbe su direktno implementirane u domaći pravni okvir Bosne i Hercegovine i imaju veću pravnu snagu od zakona. Naime, spontano okupljanje, kao sposobnost da se mirno i u kratkom roku spontano reaguje na neko pitanje, pojavu, događaj, govor, incident ili drugo okupljanje je važan segment prava na slobodu mirnog okupljanja. S obzirom da se radi o spontanoj reakciji, koja je po pravilu isprovocirana nekim drugim događajem, opšteprihvaćeno je stanovište da se ovakav vid okupljanja ne prijavljuje unaprijed, upravo zbog njegove prirode i načina na koji do ovakvog okupljanja dolazi. Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Lašmankin i drugi protiv Rusije zauzeo stav da iznenadna i spontana okupljanja uživaju zaštitu člana 11 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, praksa Evropskog suda za ljudska prava nalaže da raspuštanje okupljanja zbog izostanka prethodne najave, a koje nije sadržalo neko nezakonito ponašanje učesnika, predstavlja nesrazmjerno ograničenje slobode mirnog okupljanja. Još veći oblik miješanja, odnosno kršenja prava na slobodu kretanja bi predstavljala upotreba sile policijskih vlasti u situacijama kada okupljanje nije propisno prijavljeno ako je isti održan na miran način.
Dakle, mirno okupljanje mještana sela Megda od 26. avgusta 2022. godine povodom iskazivanja protivljenja odobrenoj koncesiji za hidrogeološko istraživanje kojim su blokirali put Megdan – Krivića Gaj, uživa zaštitu člana 11 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navedenog dana veći broj pripadnika policije PU Livno su primjenom sile, tačnije guranjem, fizički uklonili okupljene građane sa lokacije na kojoj se okupljanje održavalo. U medijma je objavljeno nekoliko video snimaka načinjenih mobilnim telefonom, na kojima se vidi primjena sile u smislu izguravanja građana sa ove lokacije. Takođe, na video snimcima se može vidjeti da je nekoliko lica tom prilikom lišeno slobode. Prema navodima medija, a na osnovu izjava pojedinih učesnika/očevidaca okupljanja pojedinim učesnicima su zadani i fizički udarci, ističući pri tom da se radilo o ženama i djeci, te da je tom prilikom jedna žena povrijeđena. Takođe je navedeno da je policija u dvije ,,marice“ odvezla nekoliko učesnika ovog okupljanja. U zvaničnom saopštenju za javnost koje je objavljeno na sajtu Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona 10 navedeno je da je PU Livno u datom slučaju postupala po zahtjevu za asistenciju podnijetom od strane preduzeća Lara Natural d.o.o Livno, kojim se tražilo da im se osigura neometan rad na prostoru Krivića Gaja kod Livna, gdje bi se vršilo hidrogeološko istraživanje mineralnih sirovina kao i pristup mašinama na navednoj lokaciji. Nadalje je navedeno da su pripadnici policijske stanice Livno, po pribavljenoj provjeri od nadležnog ministarstva u vezi prava pomenutog privrednog društva na vršenje hidrogeološkog istraživanja na datoj lokaciji, u više navrata obavili usmene razgovore sa mještanima sela Megda te da su iste upoznali sa postupanjem policije prilikom pružanja asistencije, kao i sa zakonskim sankcijama ukoliko dođe do sprečavananja ovlaštenog službenog lica pri obavljanju poslova. Pored ovoga, navedeno je da je PU Livno obaviještena da će 26. avgusta 2022. godine biti nastavljeno sa radnjama na pomenutom lokalitetu, te da je zatraženo omogućavanje neometanog pristupa navedenoj lokaciji. Nadalje stoji da je prilikom pružanja asistencije u jednom momentu jedan broj građana ometao policijske službenike u obavljanju svojih službenih radnji na način da su naguravali policijske službenike, nakon čega je od strane policijskih službenika šest osoba privedeno u policijsku stanicu Livno. Dolaskom u stanicu tri osobe su zatražile ljekarsku pomoć, te su odvezene u Dom zdravlja Livno gdje im je ukazana ljekarska pomoć s tim da je jedna od tih osoba upućena u Županijsku bolnicu Livno na dalje liječenje, a ostale dvije osobe su vraćene u policijsku stanicu Livno. Od svih privedenih osoba u toku je uzimanje izjava na okolnosti ometanja policijskih službenika u obavljanju službenih radnji, vezano uz član 7 Zakona o javnom redu i miru Katona 10 (ometanje ili omalovažavanje tijela vlasti prilikom obavljanja službenih radnji).
Na ovom mjestu treba naglasiti da je policija ovlaštena da uvodi razumna ograničenja tokom okupljanja, ali u demokratskom društvu takva ograničenja uvijek moraju da budu legitimna, neophodna i proporcionalna. Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da je osnov postupanja policije u datom slučaju bio zaštita prava i sloboda drugih, tj. omogućavanja slobodnog prolaza na putu na kome se odvijalo mirno okupljanje. Gledano sa aspekta zakonitosti, radi se o razlogu koji je legitiman. Međutim, postavlja se pitanje proporcionalnosti, odnosno opravdanosti intervenisanja policije u datom slučaju.
Naime, u predmetima Oya Ataman protiv Turske i Ashughyan protiv Jermenije, sud je zauzeo stav da bilo koja demonstracija na javnom mjestu može do određenog nivoa da poremeti običan život, uključujući i ometanje saobraćaja, i u situacijama kada demonstranti ne preduzimaju nasilne radnje potrebno je da javne vlasti pokažu određen stepen tolerancije prema mirnim okupljanjima, i kako sloboda na okupljanje koja je garantovana članom 11 Konvencije ne bi izgubila svu suštinu. Mora se imati u vidu da je javni prostor u jednakoj mjeri namijenjen za okupljanja ljudi, kao i za druge vrste aktivnosti i da se, zbog toga, mora omogućiti korištenje prava na okupljanje. U datom slučaju, nikakava tolerancija nije pokazana prema mirnom okupljanju već se odmah pristupilo primjeni sile, odnosno nasilnom uklanjanju demonstranata sa predmetne lokacije, što predstavlja nesrazmjerno miješanje u pravo na slobodu mirnog okupljanja. Iz navedenog proističe i najdrastičnije kršenje načela ultimativnosti prilikom primjene sile – sila se upotrebljava samo ukoliko prethodno preduzete radnje, mjere i aktivnosti nisu dale rezultate, podrazumijevajući da se te prethodne radnje i mjere moraju preduzeti, pa čak i insistirati na njima kada je to povezano sa poteškoćama. U konkretnom slučaju, bar na osnovu snimaka, primijetno je da je policija odmah prilikom izlaska iz službenih vozila (interventna policija) krenula sa primjenom sile potiskivanjem prema građanima, što svakako nije opravdano, taktično i svrsishodno.
Dakle, iako postoji legitiman cilj za postupanje policije, u datom slučaju nije ispoštovan princip neophodnosti postupanja u demokratskom društvu, odnosno proporcionalnosti cilju koji teži da se postigne postupanjem, te je time počinjeno kršenje prava na slobodu mirnog okupljanja iz razloga što, iako je protest održan mimo zakonske procedure i u određenom obimu omeo ostvarivanje prava i sloboda drugih, to ne daje policiji za pravo da isti automatski prekida primjenom sile, pogotovo ako se isti odvija mirnim putem.
Nadalje, u smjernicama Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju za postupanje policije u obezbjeđenju mirnih okupljanja se navodi da ako policija odluči da postoji potreba za upotrebom sile, uvijek treba da ima na umu raznolikost učesnika i da pravi razliku između različitih grupa koje učestvuju u okupljanju. Sila ne bi trebalo da bude korištena protiv mirnih učesnika okupljanja, niti za prekidanje mirnog okupljanja, čak i kada je okupljanje nezakonito ili dovodi do neopravdanog, ali ne i opasnog remećenja svakodnevnog života drugih ljudi. U pomenutim smjernicama se posebno zahtijeva da policija pri postupanju obrati pažnju u postupanju prema ugroženim kategorijama, između kojih se posebno izdvajaju žene, djeca, starije osobe i sl. U datom slučaju, a na osnovu uvida u video snimke postupanja policije koji su objavljeni u medijima stiče se utisak da policija u svom postupanju nije pravila razliku u smislu primjene sile prema različitim kategorijama učesnika okupljanja. Primijetno je, upravo, da se toj činjenici uopšte ne pridaje pažnja, odnosno na nju uopšte ne reaguju pripadnici policije iako im je nekoliko puta od strane građana sugerisano na to da su i žene i starija lica među građanima. Primjena sile prema ženama nije uslovljena nužnošću da u upotrebi sile učestvuju i policijske službenice, međutim, određeni stepen senzibilisanosti, pogotovo kada je u pitanju upotreba pojedinih tehnika i intenziteta sile je svakako nužna prema ženama. Pogotovo je nužna kada su u pitanju starija lica (osobe umanjene pokretljivosti) prema kojima se može postupiti na drukčiji način u takvim okolnostima. Međunarodnim principima ljudskih prava jasno je utvrđeno da država i njeni organi imaju obavezu i odgovornost da poštuju i štite sva ljudska prava, a time i pravo na slobodu mirnog okupljanja, što uključuje negativnu obavezu, odnosno obavezu neuplitanja u cilju ograničavanja ljudskih prava, ali i pozitivnu obavezu, odnosno odgovornost preduzimanja neophodnih koraka u cilju zaštite i omogućavanja korištenja ljudskih prava. U datom slučaju negativna obaveza nije ispoštovana zbog nesrazmjernog miješanja u pravo na slobodu okupljanja, čime je u datom slučaju obesmišljeno korišćenje ovog prava. Međutim, policijsko rukovodstvo je u datom slučaju počinilo kršenje ovog prava i nepreduzimanjem pozitivne obaveze u smislu omogućavanja ostvarenja prava na slobodu mirnog okupljanja, koje je u datom slučaju u potpunosti izostalo. Naime, policija je primat dala zaštiti prava i sloboda drugih, konkretno preduzeća Lara Natural d.o.o Livno, odnosno nijhovom zahtjevu za asistencijom, u odnosu na zaštitu prava na slobodu mirnog okupljanja mještana sela Megda koje niti jednim postupkom policije nije podržano. U tom kontekstu treba pomenuti da policija u zvaničnom saopštenju navodi da je dobila zahtjev za asistenciju iz čega proizlazi da je preduzela asistenciju kao službenu aktivnost (a ne prekidanje javnog skupa, kao sadržinski i formalno u potpunosti drugačiju aktivnost). Suštinski, u ovom slučaju se ipak radi o prekidanju javnog skupa, iz čega proističe da su ipak narušena prava lica koja su protestvovala na većem nivou i da im se treba pružiti veći stepen zaštite. Drugim riječima, iako je formalni osnov policijskog postupanja potreba asistencije, policija mora da bude svjesna potencijalnog uticaja vlastite intervencije, pogotovo kada se ona dotiče ugrožavanja ljudskih prava i sloboda, što je i u konkretnom slučaju učinjeno kroz faktičko postupanje na prekidanju javnog skupa. Da bi formalno udovoljila zahtjevu legaliteta, policija uopšte ne razmatra legitimitet vlastite intervencije, ne pridajući pažnju pravima građana kao primarnoj funkciji postojanja policije u jednom uređenom društvu.
U slučaju korištenja prava na slobodu mirnog okupljanja, policija, kao primarni organ zadužen za održavanje javnog reda, prevashodno je odgovorna za zaštitu i omogućavanje korištenja ovog prava. To uključuje odgovornost za zaštitu mirnih okupljanja koja provociraju i vrijeđaju, kao i okupljanja koja mogu, u određenoj mjeri, da poremete rutinske aktivnosti, a time i živote onih koji ne učestvuju u okupljanju. Kada mirni protest utiče na prava i slobode drugih, policija je često odgovorna za to da uspostavi ravnotežu između poštovanja tih prava i prava na slobodu okupljanja, što u datom slučaju nije ispoštovano čime je pravo mještana sela Megda na uživanje prava na slobodu mirnog okupljanja obesmišljeno, kao i suština ovog prava.
U tom kontekstu, nužno se osvrnuti na taktiku intervencije policije. Naime, s obzirom na to da je u slučaju upotrebe sile na javnim skupovima, odnosno prema više lica (a do čega je došlo u konkretnom slučaju) nužno plansko i organizovano djelovanje svih policijskih službenika, nužnim se i nameće određeni poredak policije i to pod neposrednim nadzorom i rukovođenjem nadređenog policijskog službenika. Usljed povećane mogućnosti netaktične, nepravilne, neopravdane i nepravilne primjene sile u ovim okolnostima (prekidanje javnog skupa) nadzorna, korelativna i usmjeravajuća, a pogotovo deeskalirajuća funkcija rukovodioca je presudna. Pretpostavka navedenog jeste i ustrojen poredak policije prilikom intervencije. Navedeno nije primijetno u postupanju policije u konkretnom slučaju, što je svakako propust u organizaciji i planiranju policijske intervencije, a što je neminovno dovelo i do nepravilnog, netaktičnog, paušalnog postupanja policije.
Uzevši u obzir da su se ovakve situacije u smislu kršenja prava na slobodu mirnog okupljanja od strane policije u Bosni i Hercegovini dešavale i ranije poput protesta mještana u naselju Krušice kod Viteza, protesta ,,Park je naš”, odnosno protesta neformalne grupe ,,Pravda za Davida” u Banjoj Luci, ovim putem želimo da apelujemo na ministarstva unutrašnjih poslova u Bosni i Hercegovni da izvrše evaluaciju postupanja svojih pripadnika u naprijed navedenim slučajevima u odnosu na evropske standarde o pitanju postupanja policije u situacijama mirnih okupljanja koji su uspostavljeni od strane Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, kao i na stavove Evropskog suda za ljudska prava, te kroz usvajanje internih procedura da spriječe činjenje institucionalnog kršenja uživanja ovog prava u budućem periodu.
EKSPERTSKA RADNA GRUPA