Ekonomski populizam: slučaj termoelektrana u Bosni i Hercegovini

Doc. dr Borko Mihajlović

Bosna i Hercegovina (BIH) je okarakterisana kao najnestabilnija država na evropskom kontinentu, prema poznatom američkom trustu mozgova fonda za mir i prema godišnjem indeksu nestabilnih država.[i] Primarni razlozi za to su institucionalna neefikasnost BiH i njen spor ekonomski razvoj. Iako se bosanska ekonomija povezuje sa „rizikom od potpunog neuspjeha“, to je ujedno i izlaz iz ovog neslavnog položaja.

Šta onda državni nivo i entitetske vlada BiH rade na jačanju ekonomije? – Slijede korake zemalja sa sličnim nivoima razvoja na zapadnom Balkanu. Između ostalog, teže da privuku direktne strane investicije (DSI). Međutim, izgleda da ih pritom ne brinu mnogo dugoročni interesi zemlje i njenih građana. Iz literature ekonomske politike je poznato da se jedan od oblika ekonomskog populizma odnosi na donošenje odluka koje imaju povoljan trenutni učinak, kojima građani (tj. glasači) aplaudiraju, a čije su štetne posljedice vidljive dugoročno.[ii]

Ova perspektiva ekonomske politike može odgovarati konceptu izrade populističke politike kojom se bavi projekat DEMOS. Konkretno, njegove reference na većinski pristup.[iii] Naime, dobro je poznato da populistički lideri posebno reaguju na većinske sklonosti svog biračkog tijela.[iv] Međutim, te preferencije u ekonomskoj politici često su u suprotnosti sa dugoročnim i održivim ekonomskim ciljevima. Ulaganja zemlje u termoelektrane posljednjih godina ključni su primjer nestabilne politike koja je označena kao DSI. U ovom blogu bavićemo se implikacijama te politike kroz prizmu modela populističkog kreiranja politike razvijenog u projektu DEMOS.[v]

Pregled trenutne situacije

Pravni okvir koji se odnosi na status, zaštitu i podsticaje za direktne strane investicije u BiH raspršen je u nekoliko zakona i strateških dokumenata donesenih na državnom i entitetskom nivou. Najvažniji se odnose na Zakon o politici direktnih stranih ulaganja na državnom nivou i strategije, planove, političke dokumente, kao i na zakone o stranim ulaganjima Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Postoje određene specifičnosti u sadržaju ovih pravnih instrumenata u odnosu na klasična sredstva zaštite stranih investicija koja su poznata u uporednom pravu. Da navedemo neki od njih: princip nacionalnog tretmana, koji štiti investitore od eksproprijacije, garantuje prenos profita u inostranstvo u bilo kojoj dostupnoj valuti.[vi] Politika privlačenja direktnih stranih investicija u BiH ne podrazumijeva dodjeljivanje velikih količina subvencija potencijalnim investitorima, za razliku od nekih njenih susjeda (npr. Srbije). Statistički podaci o nivou DSI u BiH pokazuju očekivani pad investicija u 2020. godini, dok glavni investitori i dalje dolaze iz država članica EU i zemalja u regiji.[vii]

Nema sumnje da politički lideri u Bosni i Hercegovini (uključujući i Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine) imaju populističke osobine. Bosanski političari neprestano dijele građane po etničkoj i socijalnoj liniji. Uobičajeno je da političari koji pripadaju jednoj od tri nacionalnosti u BiH (Bošnjaci, Hrvati ili Srbi) govore o suzbijanju vlastite etničke pripadnosti od strane druge dvije etničke zajednice ili o postojanju navodnog nesrazmjera moći između različitih etniciteta.[viii] Izjave koje „jadikuju nad sudbinom” jedne od tri etničke zajednice obično su praćene prijetnjama blokadom državnih institucija ili čak otcjepljenjem od zemlje. Pored ovih bosanskohercegovačkih etničkih podjela, klasična podjela između elita i običnih ljudi takođe je dio bosanskog političkog diskursa (uključujući i vladajuće i opozicione stranke).[ix]

U oblast DSI, bosanski političari ispoljavaju populističke karakteristike na dva osnovna načina: 1) preferirajući kratkoročne i vidljive rezultate koje je lako iskoristiti u predizbornim kampanjama (smanjenje stope nezaposlenosti, trenutni rast izvoznih stopa, itd.) na štetu dugoročne dobrobiti građana (održivi rast, zaštita životne sredine itd.); i 2) kroz bezbroj više ili manje manipulativnih izjava čiji je cilj pokazati uspjeh u privlačenju stranih investitora, apelujući na izjave koje nisu uvijek činjenično tačne – nešto što bi se moglo smatrati granicom između populizma i puke demagogije. Obje vrste populističkih osobina prepoznatljive su u priči o ulaganjima u izgradnju i rekonstrukciju termoelektrana u zemlji.

Slučaj elektrana

Termoelektrane u BiH izgrađene su šezdesetih i sedamdesetih godina u doba komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Već dugi niz godina većina njih treba da se obnovi ili zamijeni održivijim elektranama. Ipak, nedostatak sredstava i ideja kako razvijati energetski sektor u BiH, naveo je vlade da umjesto toga usvoje laka i populistička rješenja.

Na prvi pogled, ta rješenja donose nekoliko beneficija, poput očuvanja zaposlenja hiljadama radnika u energetskom sektoru, održavanja nezavisnosti sektora ili omogućavanja izvoza energije u inostranstvo. S tim u vezi, vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske su već potpisale ugovore o inženjeringu, nabavci i izgradnji za tri projekta uglja (Stanari, Tuzla 7 i Banović) sa kineskim državnim firmama. Potpisali su memorandume za još dva projekta – Gacko II i Kamengrad. Blagodati koje proizlaze iz ovih ugovora zvuče primamljivo. Dakle, u čemu je problem sa ovim pristupom i zašto je populistički?

Postoji nekoliko problema (ekonomskih, pravnih i ekoloških) u vezi sa ugovorima potpisanim sa kineskim kompanijama. Sa ekonomske tačke gledišta, neki projekti se finansiraju skupim kreditnim ugovorima, koje će bosanski građani plaćati u narednim decenijama.[x] Ova vrsta finansiranja takođe znači da neki od tih projekata nisu DSI nego zajmovi.

Pogledajmo bliže primjer termoelektrane Stanari, koja treba da bude rekonstruisana u Republici Srpskoj. Tu je lokalna vlada dala samu kompaniju kao zalog kineskom dobavljaču kredita, kao i subvencije za eksploataciju uglja i vode. Da bi to omogućila, vlada je promijenila zakone i propise. Kao što je primijetio jedan autor, „sve te „investicije” ne bi bile moguće bez direktnih intervencija vladajućih elita i zaobilaženja ili promjene zakonskih odredbi“.[xi]

Da bi prodala tu ideju, vlada je konstruisala manipulativne i netačne izjave (predstavljajući zajam kao DSI) u vezi sa navodnim uspjesima u privlačenju DSI. Ta je priča sveprisutna u javnom diskursu.

Još jedan problem je to što će BiH građani plaćati skupe kredite za projekte koji će imati značajne pravne i ekološke posljedice. Ugalj bi trebalo da postane gorivo prošlosti u Evropi. Evropska unija želi da postigne nultu neto emisiju gasova staklene bašte do 2050. Posljedice korištenja uglja već su uticale na zdravlje građana koji žive u područjima u blizini termoelektrana.[xii] Uprkos tome, BiH entiteti su sklopili sporazume koji će zemlju zaključati korištenjem uglja u narednih nekoliko decenija. Neke obaveze koje je BiH preuzela u svojim sporazumima sa kineskim kompanijama predstavljaju očigledno kršenje evropskog zakonodavstva. Zabrinutost za životnu sredinu je takođe očigledna.

Da bismo priču stavili u širi kontekst, ova vrsta sporazuma nije jedinstvena niti je nova. Srbija je išla sličnim putem u razvoju svog energetskog sektora, dok su pojedine države članice EU, kojima se pružila ova prilika, nakon dugog razmatranja prekinule projekte uglja sa kineskim kompanijama. Primjer je Grčka. Godinama se insistiralo na izgradnji postrojenja Ptolemaida V. Ali, u septembru 2019, kada je elektrana već bila u naprednoj fazi, grčki premijer najavio je da će vlada zaustaviti proizvodnju električne energije iz uglja do 2028. godine, ostavljajući budućnost elektrane neizvjesnom.[xiii] Sličan obrazac slijedila je i Mađarska.

Zašto su onda bosanske vlade odlučile nastaviti sa ovim projektima? Uz sve dokaze koji ukazuju na negativne posljedice takvih politika, čini se da je jedini najlogičniji razlog njihova želja da elektrane i dalje rade, kao i njihovi zaposlenici. Hoće li ovi projekti donijeti dugoročnu korist? Vjerovatno ne, ali ekonomski kratkoročni učinak koji većini glasača izgleda dobro, kao i ukidanje relevantne stručnosti za izradu strategije za elektrane, samo pokazuju populističku logiku koja stoji iza ekonomske politike bosanskih lidera. Lagani ekonomski izbori od danas, mogu staviti težak teret na društvo u budućnosti.

Izvori:

————————-

[i] Fragil States Index powered by Fund for Peace, dostupno na: https://fragilestatesindex.org/data/

[ii]  Liu, L., Webb, S. (2016). Laws for Fiscal Responsibility for Subnational Discipline: International Experience, Applied Economics and Finance, Volume 3, No. 1, str. 118-137.

[iii] Bartha, A., Boda. Z., Szikra, D. (2020). When Populist Leaders Govern: Conceptualising Populism in Policy Making, Politics and Governance, Volume 8, Issue 3, str. 73-75.

[iv] Urbinati, N. (2017). Populism and the principle of majority. In C. Rovira Kaltwasser, P. Taggart, P. Ochoa Espejo, & P. Ostiguy (Eds.), The Oxford handbook of populism (pp. 571–589). Oxford: Oxford University Press.

[v] Bartha, A., Boda. Z., Szikra, D., When Populist Leaders Govern: Conceptualising Populism in Policy Making, Politics and Governance, 2020, Volume 8, Issue 3, 73-75.

[vi] Vidjeti, primjer, Zakon o stranim ulaganjima Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 21/2018.

[vii] http://www.mfa.gov.ba/ekonomska_oblast/?id=5475

[viii] Portal Gerila.info, https://www.gerila.info/naslovna/specificnost-populizma-u-bosni-i-hercegovini/

[ix] Portal Deutsche Welle (DW), https://www.dw.com/bs/populizam-ili-dr%C5%BEavni-udar-u-bih/a-52386791

[x] Portal Radio Slobodna Evropa,  https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-termoelektrane-energija/29810837.html

[xi] Portal European Western Balkans, https://europeanwesternbalkans.com/2020/11/02/china-in-the-western-balkans-energy-sector-between-development-and-ecological-concerns/

[xii] https://www.dw.com/sr/vazduh-u-boji-uglja/a-56567097.

[xiii] CEE Bankwatch Network, Chinese-built coal projects in Europe: A real and immediate threat to the EU’s decarbonisation efforts,dostupno na:  https://bankwatch.org/wp-content/uploads/2020/09/china-projects-briefing-Sept-2020.pdf.